Početna arrow Enciklopedija arrow G arrow Gravitacijska leća
header image
Gravitacijska leća
Pojava savijanja zraka elektromagnetskog zračenja u blizini masivnog tijela, što dokazuje Einsteinovu pretpostavku da jako gravitacijsko polje (vidi gravitacijska sila, relativnost – opća teorija) djeluje i na fotone. Zbog nje promatrač može vidjeti dvije slike nekog zvjezdanog objekta, npr. kvazara, koji se nalazi iza nekog masivnijeg objekta, npr. galaksije. Ako je pozadinski objekt također galaksija, što znači da izgleda magličasto, tada se oko objekta u prednjem planu uočavaju svjetlosni lukovi koji ga okružuju.
Najnovije
Enciklopedija
Relativnost - opća teorija

Teorija koju je iznio Albert Einstein 1915. godine kojom nadopunjuje specijalnu teoriju u opisuje kako gravitacijska sila djeluje na prostor i vrijeme, Osnovni zaključak opće teorije je da geometrija prostorvremena pod utjecajem jakog gravitacijskog polja postaje zakrivljena, što uzrokuje gibanje raznih tijela.

    Na suprot Newtonovim zaključcima, gibanje planeta oko Sunca ne uzrokuje gravitacijsko privlačenje, već se planeti gibaju oko Sunca zbog zakrivljenosti prostora oko njega. Osnovni postulat iz kojeg je izveden ovaj zaključak je jednakost gravitacijske i inercijske sile (vidi masa); da bi opisao ovakva gibanja, Einstein je morao uvesti u rad neeuklidsku (ne-klasičnu) geometriju. Utjecaj gravitacijskog polja na fotone elektromagnetskog zračenja dokazan je i eksperimentalno: prilikom pomrčine Sunca moguće je uz rub njegovog diska vidjeti zvijezdu koja je zapravo iza Sunca, no ono svojom gravitacijskom silom zakrivljuje put fotona svjetlosti koja putuje sa zvijezde (vidi gravitacijska leća); to je dokaz u prilog zakrivljenosti prostorvremena.

    Ova je teorija tako objasnila i pomak Merkurova perihela, što klasična fizika nije mogla. Može se reći da sve postavke opće teorije nisu u cijelosti dokazane, ali neki eksperimentalni dokazi ipak govore u prilog nekim postavkama.