Početna arrow Iz rada društva
header image
Olbersov paradoks
Paradoks tamnog noćnog neba kojeg je formulirao Hienrich Olbers 1826. godine. Pretpostavio je da je svemir nepromjenjiv, statičan i jednoliko ispunjen zvijezdama čiji se broj povećava s udaljenošću. Stoga bi se, gdje god pogledamo morala nalaziti neka zvijezda i nebo bi moralo biti blještavo, ali noćno nebo je ipak tamno. Međutim svemir nije niti nepromjenjiv, niti statičan, niti jednoliko ispunjen zvijezdama, već su zvijezde grupirane u galaksije između kojih se nalazi ogroman prazan prostor. Paradoks je riješen kada je, osim navedenog, otkriveno i širenje svemira i crveni pomak; količina primljene svjetlosti ionako se smanjuje s kvadratom udaljenosti, a zbog udaljavanja objekata koji zrače i njihovog crvenog pomaka svjetlost koju zrače još više gubi energiju i prelazi iz vidljivog u mikrovalno područje (vidi radio zračenje), pa je stoga noćno nebo tamno a ne osvijetljeno.
Najnovije
Enciklopedija
Meteor
Svijetli trag koji se vidi na nebu kad meteorid brzinama od 30 do 70 km/s uleti u Zemljinu atmosferu i zbog trenja s njenim česticama sagori u njezinim gornjim slojevima. Meteori koji potječu od nekog kometa (vidi meteorid) zovu se meteorski rojevi, dok se svi ostali nazivaju sporadični. Meteorski rojevi dobivaju ime po zviježđu iz kojeg meteori tog roja prividno izlaze (npr. Orionidi, Perzeidi itd.). Vidi radijant.