Fundamentalna konstanta koja se koristi u fizici i astronomiji, a iznosi 6,626076 x 10 e-34 Js (džul sekunda). Pojavljuje se u Planckovom zakonu, te u mnogim jednadžbama kvantne teorije i kvantne mehanike.
Vrijeme u kojem će se polevina od ukupne količine nekog nestabilnog kemijskog elementa ili izotopa alfa raspadom raspasti i pretvoriti u neki drugi element.