Početna arrow Iz rada društva
header image
Meteorski roj Perzeidi 2004. Isprintaj E-mail
Objavio Olivera   

    Ovih dana je AD Korenica organiziralo praćenje Perzeida. Kao što vjerojatno znate, riječ je o meteorskom roju koji svoj maksimum doseže 12. kolovoza. Uz redovna promatranja, naš ovogodišnji program je bio pomalo neuobičajen. Naime, u noći s 10. na 11. kolovoza pridružilo nam se 50-ak portugalskih studentica...

    One su u Korenici bile dva tjedna i u suradnji s OSCE-om su organizirale radionice i druženja s lokalnim stanovništvom. U njihov program se uključilo i naše društvo (s posebnim entuzijazmom njegov muški dio:)). Ujutro smo im održali uvodno predavanje o osnovama astronomije i Perzeidima, a uvučer su nam se pridružile na samom promatranju na kojem su sudjelovali i mještani.

    Osim rada s građanstvom, aktivno smo promatrali i bilježili meteore kroz sve tri noći oko maksimuma. Osim šišmiša koji su nas nadlijetali u potpunom mraku na koreničkim poljanama, ometali su nas i oblaci koji su prekidali promatranja. Unatoč svim nedaćama, ipak smo uspjeli napraviti nekoliko kvalitetnih promatračkih rundi. Njihove rezultate možete uskoro provjeriti na našoj stranici.

Najnovije
Enciklopedija
Zvjezdana evolucija
Životni ciklus zvijezda. U hladnim međuzvjezdanim oblacima plina i prašine, koje sadrže dovoljno mase za nastanak više stotina zvijezda, pod nekim vanjskim utjecajem (npr. eksplozija obližnje supernove) započinje gravitacijsko stezanje. Zbog nejednolike gustoće oblaka dolazi do njegove fragmentacije; svaki pojedini fragment doživljava daljnje gravitacijsko stezanje pri čemu rastu njegova temperaturai gustoća. Kada one dosegnu kritičnu vrijednost (vidi Zvijezda), započinje termonuklearna fuzija vodika u helij i zvijezda je rođena. Ona tada dospjeva na glavni niz Hertzsprung – Russellovog dijagrama na kojem provodi najveći dio svog života. Smrt zvijezde ovisi o njenoj masi. Male i srednje zvijezde (poput Sunca), nakon što se sav vodik u njihovim središtima pretvori u helij, dospjevaju u fazu crvenog diva i napuštaju glavni niz Hertzsprung – Russellovog dijagrama. Jezgra im doživljava daljnje gravitacijsko stezanje, a vanjski slojevi se šire i hlade. Kada temperatura i gustoća u jezgri dovoljno porastu, započinje fuzija helija u ugljik i kisik, koja traje kratko (nekoliko desetaka do stotina milijuna godina). Ovakve zvijezde su nedovoljno masivne da bi započele daljnje gravitacijsko stezanje jezgre. Gusta masivna jezgra od vrućeg ugljika naziva se bijeli patuljak, a najveći dio materije bivše zvijezde, koji se već ranije počeo širiti, nastavlja se sferno širiti međuzvjezdanim prostorom u obliku planetarne maglice. Nakon više desetaka milijardi godina bijeli patuljak će se ohladiti i postati crni patuljak. Masivnije zvijezde (s masom većom od osam Sunčevih masa) nastavljaju u svojim jezgrama fuziju u teže elemente, sve do željeza. Željezo je krajnji produkt fuzije, pa daljnje stezanje jezgre dovdi do potpunog kolapsa i eksplozije koja se naziva supernova, pri čemu se skoro cjelokupna materija zvijezde razleti u međuzvjezani prostor. Ako jezgra koja preostane nakon eksplozije ima masu između 1,4 i 3 Sunčeve mase pretvorit će se u neutronsku zvijezdu, a ako je jezgra masivnija od tri Sunčeve mase pretvorit će se u crnu rupu.