Početna arrow Enciklopedija arrow V arrow Vidljiva svjetlost
header image
Vidljiva svjetlost
Dio elektromagnetskog zračenja čiji fotoni imaju valne duljine od 400 nm do 760 nm (1nm = 1 nanometar = 10e-9 metra), što znaći da se vidljiva svjetlost nalazi između ultraljubičastog zračenja i infracrvenog zračenja, a frekvencija vidljive svjetlosti kreće se između 7,5x10e14 Hz(za 400nm) i 3,95x10e14 Hz (za 760nm). Vidljivoj svjetlosti prilagođene su naše oči i sve objekte na nebu (sunce, zvijezde itd.) vidimo u vidljivom dijelu elektromagnetskog spektra, dok su nam za proućavanje objekata u ostalim dijelovima elektromagnetskog dijela spektra potrebni posebni uređaji.
Najnovije
Enciklopedija
Relativnost - opća teorija

Teorija koju je iznio Albert Einstein 1915. godine kojom nadopunjuje specijalnu teoriju u opisuje kako gravitacijska sila djeluje na prostor i vrijeme, Osnovni zaključak opće teorije je da geometrija prostorvremena pod utjecajem jakog gravitacijskog polja postaje zakrivljena, što uzrokuje gibanje raznih tijela.

    Na suprot Newtonovim zaključcima, gibanje planeta oko Sunca ne uzrokuje gravitacijsko privlačenje, već se planeti gibaju oko Sunca zbog zakrivljenosti prostora oko njega. Osnovni postulat iz kojeg je izveden ovaj zaključak je jednakost gravitacijske i inercijske sile (vidi masa); da bi opisao ovakva gibanja, Einstein je morao uvesti u rad neeuklidsku (ne-klasičnu) geometriju. Utjecaj gravitacijskog polja na fotone elektromagnetskog zračenja dokazan je i eksperimentalno: prilikom pomrčine Sunca moguće je uz rub njegovog diska vidjeti zvijezdu koja je zapravo iza Sunca, no ono svojom gravitacijskom silom zakrivljuje put fotona svjetlosti koja putuje sa zvijezde (vidi gravitacijska leća); to je dokaz u prilog zakrivljenosti prostorvremena.

    Ova je teorija tako objasnila i pomak Merkurova perihela, što klasična fizika nije mogla. Može se reći da sve postavke opće teorije nisu u cijelosti dokazane, ali neki eksperimentalni dokazi ipak govore u prilog nekim postavkama.