Početna arrow Site news
header image
Tecaj astrofotografije 2017. Isprintaj E-mail
Objavio Nikola   
Tecaj astrofotografije 2017.

Radionica će se održati od 23-25.06.2017. godine. 
Svi zainteresirani neka pošalju prijave do 15.06.2017. god. na e-mail adresu:

Kotizacija iznosi 250 kuna koja pokriva prehranu i smještaj.


 
PROGRAM

23.06.2017. - Petak

Dolazak sudionika do 17h

18:00 - Večera
19:00 - Uvodno predavanje
20:00 - Dr. Goran Hudec - Naseljavanje Sunčeva sustava
21:30 - Praktičan rad: jednostavna astrofotografija sa stativa i barndoora, timelapse

24.06.2017. - Subota

09:00 - Doručak
10:00 - Radionica: obrada fotografija snimljenih u petak
13:00 - Ručak
14:00 - Radionica: nastavak obrade fotografija
18:00 - Večera
20:00 - Ogren Variola - Zvijezde,planeti,asteroidi
21:30 - Praktičan rad: astrofotografija

25.06.2017. - Nedjelja

09:00 - Doručak
10:00 - Radionica: obrada astrofotografija
13:00 - Ručak

Napomena: potrebno je ponijeti stative, fotoaparate i laptop radi obrade fotografija. 
Najnovije
Enciklopedija
Zvjezdana evolucija
Životni ciklus zvijezda. U hladnim međuzvjezdanim oblacima plina i prašine, koje sadrže dovoljno mase za nastanak više stotina zvijezda, pod nekim vanjskim utjecajem (npr. eksplozija obližnje supernove) započinje gravitacijsko stezanje. Zbog nejednolike gustoće oblaka dolazi do njegove fragmentacije; svaki pojedini fragment doživljava daljnje gravitacijsko stezanje pri čemu rastu njegova temperaturai gustoća. Kada one dosegnu kritičnu vrijednost (vidi Zvijezda), započinje termonuklearna fuzija vodika u helij i zvijezda je rođena. Ona tada dospjeva na glavni niz Hertzsprung – Russellovog dijagrama na kojem provodi najveći dio svog života. Smrt zvijezde ovisi o njenoj masi. Male i srednje zvijezde (poput Sunca), nakon što se sav vodik u njihovim središtima pretvori u helij, dospjevaju u fazu crvenog diva i napuštaju glavni niz Hertzsprung – Russellovog dijagrama. Jezgra im doživljava daljnje gravitacijsko stezanje, a vanjski slojevi se šire i hlade. Kada temperatura i gustoća u jezgri dovoljno porastu, započinje fuzija helija u ugljik i kisik, koja traje kratko (nekoliko desetaka do stotina milijuna godina). Ovakve zvijezde su nedovoljno masivne da bi započele daljnje gravitacijsko stezanje jezgre. Gusta masivna jezgra od vrućeg ugljika naziva se bijeli patuljak, a najveći dio materije bivše zvijezde, koji se već ranije počeo širiti, nastavlja se sferno širiti međuzvjezdanim prostorom u obliku planetarne maglice. Nakon više desetaka milijardi godina bijeli patuljak će se ohladiti i postati crni patuljak. Masivnije zvijezde (s masom većom od osam Sunčevih masa) nastavljaju u svojim jezgrama fuziju u teže elemente, sve do željeza. Željezo je krajnji produkt fuzije, pa daljnje stezanje jezgre dovdi do potpunog kolapsa i eksplozije koja se naziva supernova, pri čemu se skoro cjelokupna materija zvijezde razleti u međuzvjezani prostor. Ako jezgra koja preostane nakon eksplozije ima masu između 1,4 i 3 Sunčeve mase pretvorit će se u neutronsku zvijezdu, a ako je jezgra masivnija od tri Sunčeve mase pretvorit će se u crnu rupu.