header image
Relativnost - opća teorija

Teorija koju je iznio Albert Einstein 1915. godine kojom nadopunjuje specijalnu teoriju u opisuje kako gravitacijska sila djeluje na prostor i vrijeme, Osnovni zaključak opće teorije je da geometrija prostorvremena pod utjecajem jakog gravitacijskog polja postaje zakrivljena, što uzrokuje gibanje raznih tijela.

    Na suprot Newtonovim zaključcima, gibanje planeta oko Sunca ne uzrokuje gravitacijsko privlačenje, već se planeti gibaju oko Sunca zbog zakrivljenosti prostora oko njega. Osnovni postulat iz kojeg je izveden ovaj zaključak je jednakost gravitacijske i inercijske sile (vidi masa); da bi opisao ovakva gibanja, Einstein je morao uvesti u rad neeuklidsku (ne-klasičnu) geometriju. Utjecaj gravitacijskog polja na fotone elektromagnetskog zračenja dokazan je i eksperimentalno: prilikom pomrčine Sunca moguće je uz rub njegovog diska vidjeti zvijezdu koja je zapravo iza Sunca, no ono svojom gravitacijskom silom zakrivljuje put fotona svjetlosti koja putuje sa zvijezde (vidi gravitacijska leća); to je dokaz u prilog zakrivljenosti prostorvremena.

    Ova je teorija tako objasnila i pomak Merkurova perihela, što klasična fizika nije mogla. Može se reći da sve postavke opće teorije nisu u cijelosti dokazane, ali neki eksperimentalni dokazi ipak govore u prilog nekim postavkama.

Najnovije
Enciklopedija
Relacija sjaja i perioda
Relacija koja prikazuje vez između perioda promjene sjaja promjenjivih zvijezda tipa Cefeida i njihovog luminoziteta; što je luminozitet zvijezde veći to je duži period promjene njenog sjaja, a točke na grafikonu oblikuju pravilnu liniju – pravac. Iz ove zakonitosti proizašla je pogodna metoda mjerenja udaljenosti zvjezdanih skupova (vidi kuglasti i otvoreni skup) i galaksija do udaljenosti 5 megaparseka (vidi parsek); Promatrački se utvrdi prividna zvjezdana veličina opažene Cefeide u nekom od spomenutih objekata, a iz grafikona se tada lako može očitati njena apsolutna zvjezdana veličina. Oba podatka se tada uvrštavaju u formulu koja povezuje prividni sjaj i apsolutni sjaj zvijezde i njenu udaljenost: M = m + 5 –5log r, gdje je M apsolutna zvjezdana veličina, a r udaljenost zvijezde izražena u parsecima. Poznavajući M i m, lako je odrediti udaljenost zvijezde, a samim time i udaljenost skupa ili galaksije kojoj pripada.