Početna
header image
Zvjezdana evolucija
Životni ciklus zvijezda. U hladnim međuzvjezdanim oblacima plina i prašine, koje sadrže dovoljno mase za nastanak više stotina zvijezda, pod nekim vanjskim utjecajem (npr. eksplozija obližnje supernove) započinje gravitacijsko stezanje. Zbog nejednolike gustoće oblaka dolazi do njegove fragmentacije; svaki pojedini fragment doživljava daljnje gravitacijsko stezanje pri čemu rastu njegova temperaturai gustoća. Kada one dosegnu kritičnu vrijednost (vidi Zvijezda), započinje termonuklearna fuzija vodika u helij i zvijezda je rođena. Ona tada dospjeva na glavni niz Hertzsprung – Russellovog dijagrama na kojem provodi najveći dio svog života. Smrt zvijezde ovisi o njenoj masi. Male i srednje zvijezde (poput Sunca), nakon što se sav vodik u njihovim središtima pretvori u helij, dospjevaju u fazu crvenog diva i napuštaju glavni niz Hertzsprung – Russellovog dijagrama. Jezgra im doživljava daljnje gravitacijsko stezanje, a vanjski slojevi se šire i hlade. Kada temperatura i gustoća u jezgri dovoljno porastu, započinje fuzija helija u ugljik i kisik, koja traje kratko (nekoliko desetaka do stotina milijuna godina). Ovakve zvijezde su nedovoljno masivne da bi započele daljnje gravitacijsko stezanje jezgre. Gusta masivna jezgra od vrućeg ugljika naziva se bijeli patuljak, a najveći dio materije bivše zvijezde, koji se već ranije počeo širiti, nastavlja se sferno širiti međuzvjezdanim prostorom u obliku planetarne maglice. Nakon više desetaka milijardi godina bijeli patuljak će se ohladiti i postati crni patuljak. Masivnije zvijezde (s masom većom od osam Sunčevih masa) nastavljaju u svojim jezgrama fuziju u teže elemente, sve do željeza. Željezo je krajnji produkt fuzije, pa daljnje stezanje jezgre dovdi do potpunog kolapsa i eksplozije koja se naziva supernova, pri čemu se skoro cjelokupna materija zvijezde razleti u međuzvjezani prostor. Ako jezgra koja preostane nakon eksplozije ima masu između 1,4 i 3 Sunčeve mase pretvorit će se u neutronsku zvijezdu, a ako je jezgra masivnija od tri Sunčeve mase pretvorit će se u crnu rupu.
Najnovije
Enciklopedija
Crna rupa
Objekt s toliko velikom masom i gravitacijskom silom da mu je brzina oslobađanja veća od brzine svjetlosti, odnosno, čak niti elektromagnetsko zračenje ne može napustiti njegovu površinu. Moguće ih je otkriti jedino posredno, putem njihovog gravitacijskog utjecaja na okolinu: ako je crna rupa član dvojnog sustava zvijezda, ona zbog jake gravitacije usisava materiju sa zvijezde pratioca, pri čemu se materija koja pada na crnu rupu ubrzava, zagrijava i emitira rendgensko zračenje. Crna rupa nastaje ako je ostatak zvijezde koji preostaje nakon eksplozije supernove (vidi zvjezdana evolucija) veći od tri Sunčeve mase.