čestica koja ima istu masu mirovanja kao i obična čestica, dok su joj naboj i ostala osnovna svojstva iste vrijednosti ali suprotnih predznaka: elektron ima negativni, a pozitron (antielektron) pozitivni električni naboj.
Vrijeme u kojem će se polevina od ukupne količine nekog nestabilnog kemijskog elementa ili izotopa alfa raspadom raspasti i pretvoriti u neki drugi element.