header image
O
O – zvijezde, Okular, Okultacija, Olbersov paradoks...
O – zvijezde
Okular
Okultacija
Olbersov paradoks
Oortov oblak
Opća teorija relativnosti
Opozicija
Optički dvojni sustav zvijezda
Otvoreni skup
Ozonske rupe
Ozonski omotač
  • A
    A - zvijezde, Afel, Aberacija, Akcelerator, Akrecija, Aktivna galaksija, Albedo...
  • B
    B-Zvijezde, Barnardova zvijezda, Beta, Beta čestica, Beta raspad...
  • C
    Cassinijeva pukotina, Cefeide, Centar masa, Chandrasekarova granica, Chandrasekarova masa...
  • D
    Dalekozor, Deklinacija, Delta, Delta Cephei, Diferencijalna rotacija...
  • E
    Efekt staklenika, Efemeride, Ekliptika, Ekscentricitet...
  • F
    F – zvijezde, Fisija, Fotoelektrični efekt, Foton, Fotosfera...
  • G
    G – zvijezde, Galaksija (galaktika), Galaktički kanibalizam, Galilejevi sateliti, Gama...
  • H
    Halo, Heisenbergov princip neodređenosti, Heliocentrični sustav, Heliopauza...
  • I
    IC, Inercija, Inflacija, Infracrveno zračenje...
  • J
    Jaka nuklearna sila, Jato galaksija, Jovijalna grupa planeta...
  • K
    K – zvijezde, Kemijski element, Koma, Komet...
  • L
    Lagrangeova točka, Lepton, Libracija, Linearni ekscentricitet...
  • M
    M, M – zvijezde, Magellanovi oblaci, Magnetosfera...
  • N
    Nadir, Nebeska os, Nebeski ekvator, Nebeski pol (sjeverni i južni)...
  • P
    Parabola, Paralaksa, Parsek, Periastron...
  • R
    RA, Radijant, Radio zračenje, Radioaktivni raspad...
  • S
    Sarosov ciklus, Schwarzschildov radijus, Scintilacija, Siderička godina...
  • T
    Tamna maglica, Tektonska ploča, Teleskop, Teleskop reflektor...
  • U
    Ultraljubičasto zračenje, Unutarnji planet...
  • V
    Vakuum, Valna duljina, Vanjski planet, Velika crvena pjega...
  • X
    X-zračenje
  • Z
    Zemljina grupa planeta, Zenit, Zenitna satna frekvencija...
Najnovije
Enciklopedija
Zvjezdana evolucija
Životni ciklus zvijezda. U hladnim međuzvjezdanim oblacima plina i prašine, koje sadrže dovoljno mase za nastanak više stotina zvijezda, pod nekim vanjskim utjecajem (npr. eksplozija obližnje supernove) započinje gravitacijsko stezanje. Zbog nejednolike gustoće oblaka dolazi do njegove fragmentacije; svaki pojedini fragment doživljava daljnje gravitacijsko stezanje pri čemu rastu njegova temperaturai gustoća. Kada one dosegnu kritičnu vrijednost (vidi Zvijezda), započinje termonuklearna fuzija vodika u helij i zvijezda je rođena. Ona tada dospjeva na glavni niz Hertzsprung – Russellovog dijagrama na kojem provodi najveći dio svog života. Smrt zvijezde ovisi o njenoj masi. Male i srednje zvijezde (poput Sunca), nakon što se sav vodik u njihovim središtima pretvori u helij, dospjevaju u fazu crvenog diva i napuštaju glavni niz Hertzsprung – Russellovog dijagrama. Jezgra im doživljava daljnje gravitacijsko stezanje, a vanjski slojevi se šire i hlade. Kada temperatura i gustoća u jezgri dovoljno porastu, započinje fuzija helija u ugljik i kisik, koja traje kratko (nekoliko desetaka do stotina milijuna godina). Ovakve zvijezde su nedovoljno masivne da bi započele daljnje gravitacijsko stezanje jezgre. Gusta masivna jezgra od vrućeg ugljika naziva se bijeli patuljak, a najveći dio materije bivše zvijezde, koji se već ranije počeo širiti, nastavlja se sferno širiti međuzvjezdanim prostorom u obliku planetarne maglice. Nakon više desetaka milijardi godina bijeli patuljak će se ohladiti i postati crni patuljak. Masivnije zvijezde (s masom većom od osam Sunčevih masa) nastavljaju u svojim jezgrama fuziju u teže elemente, sve do željeza. Željezo je krajnji produkt fuzije, pa daljnje stezanje jezgre dovdi do potpunog kolapsa i eksplozije koja se naziva supernova, pri čemu se skoro cjelokupna materija zvijezde razleti u međuzvjezani prostor. Ako jezgra koja preostane nakon eksplozije ima masu između 1,4 i 3 Sunčeve mase pretvorit će se u neutronsku zvijezdu, a ako je jezgra masivnija od tri Sunčeve mase pretvorit će se u crnu rupu.